Održavanje nasada višanja

3289

U našim područjima preporučuje se sustav stalne obrade tla. Prve tri godine prostor između voćaka održava se stalnom obradom tla bočnom traktorskom frezom dok se za daljnje održavanje upotrebljavaju herbicidi. Prostor između redova se zatravni, a tratina se održava malčiranjem 3 do 5 puta godišnje.

Gnojidba predstavlja osnovnu agrotehničku mjeru čiji je cilj povećanje prinosa višanja. Ako su priprema tla i meliorativna gnojidba dobro obavljene tada će se daljnja gnojidba voćnjaka obavljati na osnovi nepovratno iznesenih hranjivih tvari iz tla koja su utrošena u izgradnji vegetativnih organa i plodova. Gnojidba u jesen obavlja se mineralnim gnojivima koja imaju naglašenu komponentu P i K, a nešto manje N. Gnojidba u proljeće obavlja se dušičnim mineralnim gnojivima. Višnja traži velike količine dušika (do 250 kg/ha) pa je prihranu dušika potrebno raditi 2-3 puta tijekom godine npr. u jesen, rano proljeće i nakon cvatnje. Dušik se dodaje u obliku KAN-a – 1 kg po sadnici. Gnojivo se dodaje u krug oko sadnice u polumjeru 30 cm od debla ili ulagačima mineralnog gnojiva u trake duž svakog reda.

Zaštita višnje od bolesti i štetnika obavlja se u 4-7 tretmana za vrijeme vegetacije. Broj tretiranja ovisi prvenstveno o agrometeorološkim čimbenicima, a samim time i o pojavi bolesti i štetnika u nasadu. Najznačajnije bolesti višnje su: kozičavost lista višnje (Blumeriella jaapii), šupljikavost lista višnje (Stigmina carpophilla), palež cvijeta i mladica višnje (Monillia laxa), trulež plodova (Monillia fructigena). Najznačajniji štetnici višanje su: trešnjina muha (Rhagoletis cerasi L), višnjin svrdlaš (Rhynchites auratus Scop.). Manje značajni štetnici su: mali mrazovac (Operophtera brumata L.), smeđi listojed (Phyllobius oblongus L.), trešnjin cvjetni moljac (Argyrestia ephipella F.), lisne uši (Aphis cerasi).

Rezidba višnje važna je agrotehnička mjera kojom se formira uzgojni oblik, održava pravilna ravnoteža između vegetativnog rasta i rodnosti i obnavljaju ili pomlađuju već iscrpljeni dijelovi krošnje. Prema životnoj dobi višnje razlikuje se rezidba mladih (faza intenzivnog vegetativnog porasta) i rezidba rodnih voćaka (u fazi rodnosti). Rezidbom treba krošnji osigurati prozračnost i dobro osvjetljenje, omogućiti stvaranje dovoljno vegetativnog prirasta i rodnog drveta. Kod višnje je potrebna laganija, ali redovita rezidba. U razdoblju rodnosti višnje, rezidbom se uklanjaju suhe i zakržljale grane, grane koje se isprepleću i smetaju jedna drugoj, osobito u unutrašnjosti krošnje. Skraćuju se, zatim, rodno drvo (rez unatrag) i uklanja izrođeno, čime se regulira rast rodnih grana, potpomaže stvaranje cvjetnih pupova i omogućuje novi vegetativni prirast kao zamjena za izrođeno drvo. Rezidbu višnje treba obavljati pri kraju razdoblja zimskog mirovanja, kada je opasnost od niskih temperatura manja, no svakako prije početka kretanja vegetacije jer niske temperature nepovoljno djeluju na presjeke grana nastalih rezidbom. Rezidba višnje može se obavljati i tijekom vegetacije. Ta je tzv. zelena ili ljetna rezidba dopuna zimskoj rezidbi, a obavlja se u cilju potpomaganja u formiranju krošnje, bržeg rasta skeletnih grana i oslobađanju unutrašnjosti krošnje od suvišnih izboja ili vodopija. Zelena rezidba vrlo je korisna za brži vegetativni rast i rodnost stabla.